Kesica čaja na kojoj piše timijan, grmić u saksiji na prozoru ili kašalj koji treću sedmicu ne popušta. U sva tri slučaja pitanje se na kraju svodi na isto: šta je zapravo ta biljka.
Pod riječju timijan kod nas žive najmanje tri različite biljke. To nije sitnica, jer količine koje se za timijan navode nisu pisane za sve njih, nego za tačno određenu vrstu. Za tu vrstu postoji evropska biljna monografija, dokument koji je izdala Evropska agencija za lijekove, i iz nje dolaze sve doze i granice u ovom tekstu.
Niže slijedi kako se timijan prepoznaje i kako izgleda, po čemu se razlikuje od onoga što se naziva majčinom dušicom, kako se sprema čaj od timijana, koliko ga se pije, zašto eterično ulje ima sasvim druge brojke i ko ga treba izbjegavati.
Šta je timijan i kako izgleda?
Timijan je nizak, uspravan polugrm. Stabljike mu se granaju od korijena i s godinama pri dnu odrvenjavaju, pa biljka izgleda kao zbijen, čvrst grmić, a ne kao meka zeljasta biljka koja svakog proljeća kreće ispočetka iz zemlje.
Druga stvar koja ga određuje jednako koliko i izgled jeste to da se uzgaja. Najčešće ga nalazite u bašti ili u saksiji, dok srodne vrste iz istog roda rastu samoniklo. Ta razlika u načinu rasta vraća se kroz cijeli tekst, jer se sve količine navedene niže odnose upravo na uzgajanu biljku.
Listovi su sitni, a cijela biljka je aromatična. Miris ne dolazi iz lista kao takvog nego iz eteričnog ulja koje biljka sadrži, a glavni sastojak tog ulja je timol. To isto ulje je razlog zašto timijan završava u kuhinji, i razlog zašto za njega postoje dva odvojena monografska dokumenta: jedan za nadzemni dio biljke, drugi za samo ulje.
Timijan pripada porodici usnatica (Lamiaceae). Ta pripadnost se kasnije vraća kao kontraindikacija, jer se preosjetljivost ne veže samo za jednu biljku nego za cijelu porodicu.
Latinski naziv uzgajanog timijana je Thymus vulgaris L. Uz njega u monografiji stoji i Thymus zygis L., zato što se doze odnose na obje vrste ili na njihovu mješavinu. Ako na deklaraciji stoji bilo koje od ta dva imena, riječ je o biljci o kojoj govori ovaj tekst.
Timijan i majčina dušica — koja je razlika?
Ista narodna imena u praksi se lijepe na više različitih biljaka. Naziv sam po sebi zato ne govori koju vrstu držite u ruci: pod istim imenom može se naći uzgajana biljka iz bašte i sasvim druga vrsta ubrana na travnjaku. Imena poput divljeg ili poljskog timijana ponašaju se isto, pa je zabuna sistemska, a ne lična greška.
Pouzdan znak nije ime nego način rasta. Vidi se prije nego što biljku uopšte pomirišete.
Uzgajani timijan raste uspravno. Stabljike stoje, granaju se od korijena i pri dnu odrvenjavaju, pa biljka drži oblik grmića koji se ne oslanja ni na šta.
Thymus serpyllum raste drugačije. Ta biljka puže po tlu, korijeni se u čvorovima stabljike i tvori busene po suhim travnjacima. I samo ime govori isto, jer “serpyllum” dolazi od grčke riječi za puzanje. Riječ je o zasebnoj vrsti, a ta puzava biljka ima vlastita istraživanja i vlastiti pregled literature, odvojen od onog za uzgajani timijan.
Iz te razlike slijedi rečenica koja je za praktičnu upotrebu najvažnija u cijelom tekstu. Doze iz monografije napisane su za uzgajani timijan i za drugu vrstu koja je uz njega imenovana. Ko u ruci ima majčinu dušicu, nema biljku na koju se te doze odnose, pa brojke niže nisu pisane za nju.
Puzava biljka time nije bezvrijedna. Ona je druga vrsta, pa se za nju ne mogu preuzeti tuđe količine.
Šta je limunski timijan?
Limunski timijan nije sorta uzgajanog timijana nego križanac dvije vrste, Thymus pulegioides i uzgajanog timijana.
Za saksiju na prozoru i za kuhinju to nije presudno. Za doziranje jeste: križanac nije biljka na koju se odnose količine iz monografije. Kuhinjski ili ukrasni izbor time se ne izjednačava s biljnom drogom o kojoj taj dokument govori.
Za šta se timijan tradicionalno koristi?
U evropskoj biljnoj monografiji timijan je priznat kao tradicionalni biljni lijek kod produktivnog kašlja uz prehladu. Produktivan ovdje znači vlažan kašalj, onaj kod kojeg se nešto iskašljava.
Vrijedi razumjeti šta ta formulacija znači, jer se lako pročita kao više nego što jeste. Tradicionalna upotreba je status koji počiva na dugoj upotrebi biljke, a ne na kliničkim dokazima. Monografija za timijan je u cijelosti takva: dio predviđen za dobro utvrđenu upotrebu, koji bi tražio dokaze iz kliničkih ispitivanja, u tom dokumentu je prazan.
Istraživanja o timijanu ipak postoje. Ona jednostavno nisu bila osnova za to priznanje.
Najjači klinički podatak koji za timijan imamo dolazi iz ispitivanja na 361 odrasloj osobi s akutnim bronhitisom i produktivnim kašljem, ali je tamo korišten sirup s timijanom i listom bršljana, pa se rezultat ne smije pripisati timijanu samom. Polovina učesnika dobila je taj sirup, polovina lažni sirup, i niko nije znao ko je dobio šta.
Kroz jedanaest dana napadi kašlja pali su 68,7 posto kod onih koji su pili sirup, naspram 47,6 posto kod onih koji su pili lažni. Razlika je jasna, ali ona odgovara na pitanje o kombinaciji dvije biljke. Koliko je od tog efekta timijan, iz te studije se ne vidi.
Drugi red podataka tiče se eteričnog ulja. Pregled objavljenih radova opisuje protuupalna i antimikrobna svojstva ulja i njegovih glavnih sastojaka, ali su to pretežno ispitivanja ekstrakata i ulja u laboratoriji, a ne dokaz da šolja čaja u organizmu radi ono što radi antibiotik. Razlika između posude u laboratoriji i čovjeka je ovdje suštinska.
Kako se sprema čaj od timijana i koliko ga piti?
Čaj od timijana priprema se kao infuz, prelivanjem kipućom vodom, i po pripremi se ne razlikuje od većine biljnih čajeva. Sve praktično svodi se na dvije stvari koje se lako previde: doza je definisana u gramima, a ne u kašikama, i isti timijan u drugom obliku nema istu dozu.
Priprema i dnevna količina
Za jednu šolju uzima se 1 do 2 g usitnjene droge i prelije sa 150 ml kipuće vode. Tako pripremljen čaj pije se 3 do 4 puta dnevno.
Posudu vrijedi poklopiti dok čaj odstoji. Aroma dolazi iz hlapljivog eteričnog ulja, pa dio nje odlazi s parom ako šolja stoji otvorena.
Doza je napisana po težini. Usitnjena i cijela droga bitno se razlikuju po zapremini, pa ista kašika nosi različitu težinu ovisno o tome koliko je biljka isjeckana.
Koliko dugo se timijan smije piti?
Ako simptomi uz upotrebu traju duže od jedne sedmice, treba se obratiti ljekaru. Isto vrijedi ako se u međuvremenu pogoršaju.
Ta sedmica nije rok trajanja kure nego signal. Kašalj koji ne popušta uz redovnu upotrebu izlazi iz onoga što se rješava kod kuće i tada traži pregled.
Sirup, tinktura i suhi ekstrakt — koliko se uzima?
Monografija navodi količine i za pripravke koji nisu čaj, i za svaki oblik zasebno:
- tinktura 1:5 (etanol 70 %): pojedinačna doza 2 do 6 ml, tri puta dnevno;
- tinktura 1:10 (etanol 70 %): 40 kapi, tri puta dnevno;
- tečni ekstrakt (DER 1:1): 1 do 2 ml, tri do četiri puta dnevno;
- suhi ekstrakt (DER 6–10:1): 75 do 200 mg, tri puta dnevno.
Za gotove sirupe iz apoteke vrijedi ono što piše na pakovanju. Brojke iznad odnose se na navedene oblike droge, a ne na proizvoljan sirup, jer se sastav i koncentracija razlikuju od proizvoda do proizvoda.
Isti princip mjerenja vrijedi i za druge biljke o kojima smo pisali: i kamilica i komorač imaju količine napisane u gramima, pa se i tamo mjeri droga, a ne kašika.
Zašto se eterično ulje timijana mjeri drugačije od čaja?
Odgovor je u mjernoj jedinici. Čaj se mjeri u gramima, a eterično ulje u desetinkama mililitra. To nisu dvije jačine iste stvari nego dva različita režima doziranja, svaki sa svojim dokumentom i svojim dobnim granicama.
Za ulje postoji zasebna evropska biljna monografija, također pisana kao tradicionalna upotreba. Oralna doza koju navodi iznosi 0,2 do 0,25 ml, tri do pet puta dnevno, odnosno 0,6 do 1,25 ml ukupno na dan.
Uz to stoji granica koju je lako previdjeti. Oralna upotreba ulja ne preporučuje se osobama mlađim od 18 godina, jer podaci nisu dovoljni. Kod čaja je ista vrsta granice postavljena na 12 godina. Ista biljka u dva oblika nosi dvije različite dobne granice.
Za primjenu na kožu navode se tečni i polučvrsti oblici do 10 %, do tri puta dnevno, i tu se ispod 18 godina također ne preporučuje.
Ulje timijana ne nanosi se na lice, posebno ne u predjelu nosa kod beba i djece mlađe od dvije godine, zbog rizika od grča glasnica.
Za kupku su količine još manje. Za odrasle i adolescente navodi se 0,007 do 0,025 g po litru vode, za djecu od 6 do 12 godina 0,0035 do 0,017 g po litru, a za djecu od 3 do 6 godina 0,0017 do 0,0082 g po litru. Ispod tri godine kupka se ne preporučuje. Traje 10 do 20 minuta, na temperaturi od 35 do 38 °C.
Kupka ima i vlastitu listu situacija u kojima se ne koristi: velike ozljede kože i otvorene rane, akutne kožne bolesti, visoka temperatura, teške infekcije, teški poremećaji cirkulacije i srčana slabost. Kod povišenog krvnog pritiska puna kupka traži oprez.
Zašto ulje timijana nije uvijek isto?
Zato što sastav ulja iste vrste nije konstanta. Unutar jedne vrste postoje biljke koje se međusobno razlikuju po hemijskom sastavu, a ne po izgledu, i takve se skupine u botanici zovu kemotipovi.
Mjerenja kroz tri godine uzgoja pokazala su da se sastav ulja razlikuje od biljke do biljke, iako je vrsta ista. Jedan od tih kemotipova nosi drugačiji glavni sastojak, karvakrol.
Praktična posljedica za nekoga ko bira bočicu: naziv “timijanovo ulje” ne govori sve. Deklaracija i naveden kemotip su ono što razlikuje jednu bočicu od druge.
Ko ne bi trebao koristiti timijan?
Timijan se ne koristi kod preosjetljivosti na sam timijan ili na druge biljke iz porodice usnatica. Toj porodici pripada i menta, pa ranija reakcija na neku biljku iz te grupe nije podatak koji se preskače.
Od neželjenih dejstava navode se želučane tegobe. Koliko su česte, nije poznato: podatak o učestalosti nije prikupljen.
Nijedan slučaj predoziranja nije prijavljen.
Interakcije s drugim lijekovima nisu prijavljene, što nije isto što i tvrdnja da ih nema, nego znači samo da nisu zabilježene. Ko uzima redovnu terapiju, provjeru radi s ljekarom ili farmaceutom.
Ispitivanja reproduktivne toksičnosti, genotoksičnosti i kancerogenosti nisu provedena. To je rupa u podacima, a ne nalaz o štetnosti.
Postoje i simptomi kod kojih se čaj ostavlja po strani. Otežano disanje, groznica ili gnojav iskašljaj traže ljekara. Isto vrijedi i kod pogoršanja simptoma.
Smije li se timijan u trudnoći?
Sigurnost tokom trudnoće i dojenja nije utvrđena, pa se zbog nedostatka podataka upotreba ne preporučuje. Podataka o uticaju na plodnost također nema.
To je cio sadržaj tog nalaza, ni manje ni više. Odluku o bilo čemu što se uzima u trudnoći donosi ljekar, a ne članak.
Od koje dobi djeca smiju timijan?
Za čaj i za većinu pripravaka upotreba nije utvrđena za djecu mlađu od 12 godina, a za dva navedena pripravka granica je 4 godine. Za eterično ulje uzeto na usta granica je 18 godina, i baš se ta razlika najlakše previdi.
Postoji i mala studija na djeci s astmom. Šezdesetero djece od 5 do 12 godina s pogoršanjem astme dobijalo je prah timijana uz redovnu terapiju, sedmicu dana. Kašalj pri naporu se smanjio i plućna funkcija se popravila, ali se zviždanje i nedostatak zraka nisu razlikovali. Uzorak je bio mali, a timijan je bio dodatak terapiji, ne njena zamjena.
Timijan kao začin i u biljnim mješavinama
Osušeni timijan koristi se kao začin, a aroma i tu dolazi iz istog eteričnog ulja o kojem je već bilo riječi.
Ovdje ide jasna razdjelnica. Količine iz monografije odnose se na čaj i na navedene pripravke, ne na začinjavanje jela. To su dva različita konteksta i ne prevode se jedan u drugi.
Timijan se rijetko koristi sam. U gotovim biljnim mješavinama pojavljuje se uz drugo bilje, pa je tako i Parazol čaj u čijem se sastavu nalazi timijan, uz maslinu, origano, mentu i anis, dakle jedan od pet sastojaka. Monografska indikacija za timijan je kašalj, a ne paraziti.
Često postavljana pitanja o timijanu
Kako se timijan kaže na engleskom?
Na engleskom je timijan thyme, a na njemačkom Thymian. Ista biljna vrsta se u službenim dokumentima vodi pod latinskim imenom Thymus vulgaris, pa je latinski naziv najsigurniji način da provjerite da li kupujete baš tu biljku, bez obzira na jezik pakovanja.
Gdje raste timijan?
Timijan na koji se odnose doze iz monografije je uzgajana vrsta, nizak i uspravan polugrm čije se stabljike granaju od korijena, pa ga najčešće nalazite u baštama i saksijama. Srodne vrste iz istog roda rastu drugačije: pužu po tlu, korijene se u čvorovima i tvore busene po suhim travnjacima.
Pomaže li timijan kod kašlja?
Timijan je u evropskoj biljnoj monografiji priznat kao tradicionalni biljni lijek kod produktivnog kašlja uz prehladu. To priznanje počiva na dugoj upotrebi, a ne na kliničkim dokazima. Ako kašalj traje duže od sedmice, ako se javi groznica, otežano disanje ili gnojav iskašljaj, potreban je ljekar.
Ima li timijan nuspojava?
Monografija navodi da se mogu javiti želučane tegobe, a koliko su česte nije poznato. Nijedan slučaj predoziranja nije prijavljen. Timijan se ne preporučuje osobama preosjetljivim na njega ili na druge biljke iz porodice usnatica, kojoj pripada i menta. Kod pogoršanja simptoma treba se obratiti ljekaru.
Može li se timijan uzimati uz druge lijekove?
U monografiji stoji da interakcije s drugim lijekovima nisu prijavljene. To nije isto što i tvrdnja da ih nema, znači samo da nisu zabilježene. Ako uzimate redovnu terapiju, provjerite s ljekarom ili farmaceutom prije nego što počnete piti čaj od timijana.
Smije li se eterično ulje timijana nanositi djeci na lice?
Ne smije. Monografija za eterično ulje timijana izričito upozorava da se ulje ne nanosi na lice, posebno ne u predjelu nosa kod beba i djece mlađe od dvije godine, zbog rizika od grča glasnica. Oralna primjena ulja se ne preporučuje osobama mlađim od osamnaest godina.
Je li divlji timijan isto što i timijan iz bašte?
Ne nužno. Imena poput divljeg ili poljskog timijana u praksi se lijepe na više srodnih biljaka, pa naziv nije pouzdan znak. Pouzdaniji je izgled: uzgajani timijan je uspravan grmić, a puzava biljka koja tvori busen po suhom travnjaku je druga vrsta. Doze iz monografije pisane su za uzgajanu.
Zaključak
Pod riječju timijan živi više biljaka, a doze iz monografije pisane su za uzgajanu vrstu. Puzava biljka koja tvori busen po travnjaku nije ista stvar, i te brojke za nju nisu napisane.
Priznata indikacija je produktivan kašalj uz prehladu, i to kao tradicionalna upotreba, ne kao klinički dokazan efekat. Čaj se mjeri u gramima, ulje u desetinkama mililitra, a granica upotrebe je jedna sedmica.
Timijan se ne preporučuje u trudnoći i tokom dojenja, a dobne granice razlikuju se po obliku pripravka. Riječ je o dobro dokumentovanoj biljci koju vrijedi koristiti u granicama koje su za nju već ispisane.
Sadržaj je informativnog karaktera i ne zamjenjuje savjet ljekara ili farmaceuta. Timijan se ne preporučuje u trudnoći i tokom dojenja, a dobne granice razlikuju se po obliku pripravka. Ako uzimate terapiju ili simptomi traju duže od sedmice, obratite se ljekaru.
