Cimet je začin koji gotovo svako ima u kuhinji, a malo ko zna šta se o njemu zaista zna. Na jednom mjestu pročitate da snižava šećer, na drugom da uništava jetru, a onda naiđete i na frazu da su med i cimet “smrtonosni”. Sve troje ne može biti tačno.
Ovaj tekst razdvaja ono što istraživanja podupiru od onoga što je ostalo na nivou vjerovanja. Dobit ćete konkretne brojke za sigurnu količinu, a ne opšti savjet o umjerenosti.
Jedna stvar je pritom važnija od svih ostalih: pod imenom “cimet” prodaju se dvije različite biljke. Cejlonski cimet i kasija cimet nisu ista stvar, i upravo ta razlika odlučuje koliko ga smijete pojesti. Odatle i krećemo, a onda idemo redom kroz ljekovitost, doziranje i nuspojave cimeta.
Šta je cimet i odakle dolazi?
Cimet je osušena unutrašnja kora stabala iz roda Cinnamomum, porodica Lauraceae. Kora se ljušti u tankim trakama koje se pri sušenju same uvijaju, i tako nastaju poznati štapići. Isti materijal se melje u prah.
Biljka potiče sa Šri Lanke, gdje je rasla divlje i odakle se trgovinom širila svijetom. Portugalci su početkom 16. stoljeća zauzeli Cejlon i preuzeli kontrolu nad trgovinom cimetom, koji je Evropi bio poznat mnogo ranije. Cejlonski cimet, Cinnamomum verum, u Evropi ima i formalni status: njegova kora je obrađena u monografiji Evropske agencije za lijekove pod nazivom Cinnamomi cortex. Komercijalno, međutim, postoje dvije vrste koje se obje prodaju kao cimet, i tu počinje najveća zabuna.
Kratka historija: začin skuplji od zlata
Cimet ima dugu historiju. Prema historijskim zapisima, u antičko doba se smatrao darom prikladnim za kraljeve i bogove, a vrijedio je koliko i plemeniti metali, pa je i dobio nadimak “zlatni cimet”. Spominje se i u Bibliji.
Stari Egipćani su ga koristili kod kašlja, upale grla i drugih respiratornih tegoba. U antičkom Rimu je začinjavao vino, ulazio u parfeme i koristio se u religijskim ceremonijama. Tokom srednjeg vijeka bio je jedan od najvrjednijih začina na svijetu. Uvozio se s Dalekog istoka, njime su se plaćali porezi i dugovi, a trgovina cimetom bila je toliko unosna da je poticala istraživačka putovanja i kolonizaciju novih zemalja.
Danas se koristi u kuhinji i pekarstvu, a tradicionalno i kao prirodni konzervans hrane. Laboratorijska istraživanja opisuju antibakterijsko djelovanje cimeta i njegovih sastojaka, što je pregledno sažeto u radu Vasconcelos i saradnici, Microbial Pathogenesis 2018. Riječ je o nalazima iz epruvete, a ne o dokazu da cimet u hrani djeluje kao antibiotik.
Cejlonski i kasija cimet: koja je razlika?
Ako ste cimet kupili u supermarketu i na deklaraciji piše samo “cimet”, gotovo sigurno je riječ o kasiji. Cejlonski je skuplji, rjeđi i uglavnom se prodaje pod svojim imenom. Razlika nije samo u okusu i cijeni. Najvažnija je u sadržaju kumarina, spoja o kojem govori nastavak ove sekcije.
| Osobina | Cejlonski cimet | Kasija cimet |
|---|---|---|
| Botanički naziv | Cinnamomum verum, “pravi cimet” | Cinnamomum cassia, kineski cimet |
| Porijeklo | Šri Lanka, južna Indija | Kina, Indonezija, Vijetnam |
| Izgled štapića | više tankih slojeva uvijenih zajedno, krhak i lako se lomi | jedan debeo tvrd sloj, uvijen s obje strane |
| Boja praha | svjetlija, žućkasto-smeđa | tamnija, crvenkasto-smeđa |
| Okus i aroma | blaži, slađi, delikatniji | oštriji, jači, intenzivniji |
| Sadržaj kumarina | u tragovima | znatno viši, varira od uzorka do uzorka |
| Cijena | viša | niža |
| Gdje se najčešće nalazi | specijalizirane prodavnice, deklaracija navodi “Ceylon” ili C. verum | uobičajeni cimet u prahu iz supermarketa |
Kako ih razlikovati u prodavnici
Prvo pravilo je deklaracija. Ako na njoj stoji “Ceylon” ili Cinnamomum verum, imate cejlonski cimet. Ako piše samo “cimet”, bez vrste, gotovo uvijek je kasija, jer bi proizvođač cejlonski naveo, pošto je skuplji.
Kod štapića je razlika vidljiva golim okom. Cejlonski je sastavljen od više tankih listića uvijenih jedan u drugi, mekan je i lomi se pod prstima. Kasija je jedan debeo i tvrd sloj, uvijen s obje strane prema sredini, i teško se lomi. Prah cejlonskog je svjetliji, kasija je tamnija i crvenkastija. Cijena je uz to pouzdan signal: jeftin cimet u velikom pakovanju rijetko je cejlonski.
Kumarin: zašto je kasija cimet rizičniji
Kumarin je prirodni aromatični spoj koji cimetu daje dio mirisa. U kasija cimetu ga ima znatno više nego u cejlonskom, koji ga sadrži tek u tragovima.
Evropska agencija za sigurnost hrane utvrdila je podnošljivi dnevni unos (TDI) za kumarin od 0,1 mg po kilogramu tjelesne mase dnevno, i to na osnovu djelovanja na jetru u dvogodišnjoj studiji na psima (EFSA Journal 2008, br. 793). Za osobu od 60 kg to znači 6 mg kumarina dnevno. EFSA uz to navodi da kratkotrajno prekoračenje do 0,3 mg/kg tjelesne mase, tokom najviše dvije sedmice, ne predstavlja razlog za zabrinutost.
Šta to znači u kašičicama? Njemački Savezni institut za procjenu rizika računa da odrasla osoba od 60 kg dostiže TDI s oko 2 grama kasija cimeta prosječnog sadržaja kumarina dnevno, dok dijete od 15 kg tu granicu dosegne već s oko 0,5 grama (BfR). Dva grama praha je otprilike jedna ravna kašičica. Račun je okviran: sadržaj kumarina varira između uzoraka i potrošač ne može znati koliko ga ima baš u svom pakovanju.
Prekoračenje TDI-a tokom dužeg perioda može povećati rizik od jetrenih tegoba, prije svega kod osjetljivih osoba, a u prijavljenim slučajevima te su promjene bile reverzibilne nakon prestanka unosa. Za cejlonski cimet ovaj račun praktično nije ograničenje.
Cimet: ljekovita svojstva i šta istraživanja zaista pokazuju
Prije nego što pređemo na pojedinačne teme, jedna rečenica vrijedi za sve što slijedi: cimet je začin i dodatak prehrani, ne lijek, i ne zamjenjuje propisanu terapiju.
Dokazi nisu svuda jednako jaki. Kod šećera u krvi postoje meta-analize randomizovanih ispitivanja, kod probavnih tegoba postoji formalni status tradicionalnog biljnog lijeka, a kod većine ostalih tvrdnji dokazi su laboratorijski ili ih uopšte nema. U nastavku je to razdvojeno, temu po temu.
Cimet i šećer u krvi
Ovdje je dokazna baza najbogatija. Meta-analiza deset randomizovanih ispitivanja sa 543 pacijenta (Allen i saradnici, Annals of Family Medicine 2013) opisala je sniženje glukoze natašte za oko 24,6 mg/dl, uz doze od 120 mg do 6 g dnevno tokom 4 do 18 sedmica. Značajnog efekta na HbA1c, pokazatelj prosječne kontrole šećera kroz tri mjeseca, nije bilo. Kratkoročni nalaz je, dakle, bio mjerljiv, a dugoročna kontrola se nije promijenila.
Rezultati variraju jer su studije koristile različite preparate, doze i trajanja. Cimet se zato ne može posmatrati kao terapija. Kao sastojak biljnih mješavina namijenjenih podršci regulaciji šećera pojavljuje se često, primjer je Diatea čaj, gdje ide uz list breze, list borovnice i još četiri sastojka.
Ako uzimate lijekove za snižavanje šećera, kombinacija s cimetom nosi rizik od hipoglikemije, o čemu više u dijelu o interakcijama. Terapiju ne treba prekidati ni smanjivati bez ljekara. Popularna kombinacija cimeta i jogurta je stvar navike i ukusa, jer studije koje bi testirale baš nju ne postoje.
Cimet, holesterol i trigliceridi
Meta-analiza 16 kliničkih ispitivanja s 1.025 učesnika oboljelih od dijabetesa tipa 2 (Jamali i saradnici, Complementary Therapies in Medicine 2020) opisala je sniženje triglicerida, ukupnog holesterola i LDL holesterola, dok se HDL nije mijenjao. Promjene su bile skromne, uzorci mali, a preparati međusobno različiti.
Starije verzije ovakvih tekstova, uključujući raniju verziju ove stranice, govorile su o “dokazanom” učinku cimeta na pretilost, dijabetes i dislipidemiju. Preciznije je reći da dio istraživanja opisuje povoljne promjene u tim parametrima, ali da su dokazi ograničeni i da cimet ne zamjenjuje terapiju.
Cimet i krvni pritisak
Meta-analiza randomizovanih ispitivanja kod osoba s predijabetesom i dijabetesom tipa 2 (Akilen i saradnici, Nutrition 2013) opisala je sniženje sistolnog pritiska za oko 5,4 mmHg i dijastolnog za oko 2,6 mmHg. Autori su izričito napisali da bi bilo preuranjeno preporučiti cimet za kontrolu pritiska, jer je broj dostupnih studija bio mali.
Mehanizam se u popularnim tekstovima objašnjava širenjem krvnih žila. To ostaje pretpostavka, a ne utvrđena činjenica. Ako liječite visok krvni pritisak, cimet nije zamjena za antihipertenzive niti razlog da se propisana terapija mijenja.
Protuupalno i antioksidativno djelovanje
Za protuupalno djelovanje odgovorni su prije svega cinamaldehid, spoj koji cimetu daje prepoznatljiv miris, i polifenoli. Laboratorijsko istraživanje (Schink i saradnici, Food and Function 2018) pokazalo je da trans-cinamaldehid i p-cimen smanjuju lučenje upalnog signala IL-8 u ćelijskoj kulturi.
Riječ je o nalazu iz ćelijske kulture, ne o učinku kod čovjeka. Cimet se tradicionalno spominje kod artritisa i drugih upalnih stanja, ali kliničke potvrde za ta stanja nema, pa te tvrdnje ostaju na nivou tradicionalne upotrebe.
Isto vrijedi i za antioksidativno djelovanje. Cimet u laboratorijskim testovima pokazuje visok kapacitet vezanja slobodnih radikala, po čemu se često svrstava među začine s najvišim vrijednostima. Takav test, međutim, mjeri šta se dešava u epruveti, a ne šta ostane od toga nakon probave i metabolizma.
Cimet i probava
Ovdje leži jedina indikacija s formalnim statusom u Evropskoj uniji. Odbor za biljne lijekove pri Evropskoj agenciji za lijekove priznaje koru cejlonskog cimeta kao tradicionalni biljni lijek za simptomatsko ublažavanje blagih, grčevitih probavnih tegoba, uključujući nadutost i vjetrove, te za simptomatsko ublažavanje blage dijareje. Priznata priprema je čaj: 0,5 do 1 g usitnjene kore kao infuzija, do četiri puta dnevno, za odrasle. Ako tegobe traju duže od dvije sedmice, odnosno duže od dva dana kod dijareje, treba se javiti ljekaru.
Sličnu tradicionalnu upotrebu kod probavnih tegoba ima i komorač, pa se te dvije biljke često nalaze u istim čajnim mješavinama.
Cimet je uz to izuzetno bogat vlaknima. Prema bazi USDA FoodData Central, mljeveni cimet sadrži oko 53 g vlakana i oko 81 g ugljikohidrata na 100 g praha. Brojka zvuči impresivno, ali vrijedi biti pošten oko nje: u praksi se konzumiraju grami, a ne stotine grama, pa je doprinos cimeta dnevnom unosu vlakana zanemariv.
Cimet za grlo, prehladu i kašalj
Topao napitak s cimetom i medom prija kod nadraženog grla, i to je tradicionalna upotreba koja ima smisla. Vrijedi biti precizan oko toga zašto: umirujući efekat dolazi prije svega od tople tekućine i meda, a ne od cimeta.
Kliničkih ispitivanja koja bi pokazala da cimet skraćuje trajanje prehlade ili gripe nema. Antivirusni nalazi koji kruže internetom potiču iz laboratorijskih uslova i nisu isto što i djelovanje kod čovjeka. O samoj kombinaciji s medom pišemo u sljedećem dijelu.
Cimet i mozak: pamćenje i Alzheimerova bolest
Tekstovi o cimetu često spominju poboljšanje pamćenja i koncentracije. Mala ispitivanja opisuju kratkotrajne efekte mirisa cimeta na pažnju i raspoloženje, što nije isto što i poboljšano pamćenje.
Kod Alzheimerove bolesti se najčešće citira ekstrakt iz kore cimeta označen kao CEppt. Tim sa Sveučilišta u Tel Avivu, koji je vodio Michael Ovadia, objavio je 2011. godine rad u kojem je taj ekstrakt smanjio nakupljanje beta-amiloida i popravio kognitivne pokazatelje (Frydman-Marom i saradnici, PLoS ONE 2011). Ispitivanje je provedeno in vitro te na transgeničnim miševima i vinskim mušicama.
Pretklinička istraživanja, dakle, sugerišu mogući mehanizam. Kliničko ispitivanje na ljudima do danas nije provedeno, pa se o zaštitnom učinku kod čovjeka ne može govoriti. Cimet nije dio nijednog terapijskog protokola za Alzheimerovu bolest, iako se to na internetu često tvrdi.
Šta se često tvrdi, a nema kliničku potvrdu
Nekoliko tvrdnji o cimetu ponavlja se toliko često da zvuče kao činjenice. Nisu, pa ih vrijedi imenovati.
Cimet i rak: kliničkih dokaza kod ljudi nema. Laboratorijski nalazi o djelovanju na ćelijske kulture ne znače da začin liječi ili sprječava karcinom. Zato tu tvrdnju ovdje nećete naći ni u ublaženom obliku.
Cimet za kosu i perut, te za bolove u mišićima i zglobovima: tradicionalna upotreba postoji, kliničkih ispitivanja koja bi je potvrdila nema.
Cimet i žučni kamenci: studije na tu temu ne postoje. Ako imate poznate žučne kamence, nemojte eksperimentisati bez ljekara, jer i bezazlene stvari kod te dijagnoze mogu izazvati tegobe.
Cimet i mršavljenje: šta se stvarno zna?
Cimet se posljednjih godina redovno nudi kao pomoćno sredstvo za mršavljenje. Šta o tome kažu podaci?
Meta-analiza 12 randomizovanih ispitivanja sa 786 učesnika (Mousavi i saradnici, Clinical Nutrition 2020) opisala je smanjenje tjelesne mase za oko 1 kg i indeksa tjelesne mase za oko 0,5 kg/m2. Efekat je mali, a po skupinama nedosljedan, pa ga treba čitati kao naznaku, ne kao rješenje.
Ono što se u popularnim tekstovima naziva ubrzanjem metabolizma je pojednostavljenje. Mehanizam koji se najčešće navodi ide preko osjetljivosti na inzulin: kada je osjetljivost bolja, tijelo glukozu lakše koristi kao energiju umjesto da je pohranjuje kao masnoću. Spominje se i usporeno pražnjenje želuca, koje može produžiti osjećaj sitosti. Oboje je posredno i skromno.
Zdrava prehrana i redovna tjelesna aktivnost ostaju osnova svakog plana, a cimet je u najboljem slučaju sitan dodatak. Ako regulaciji tjelesne težine pristupate ozbiljno, prečice preko začina nema.
Vrijedi pratiti i dnevni unos. Kasija cimet sadrži kumarin, pa velike svakodnevne količine nisu bezazlene. Zato odaberite kvalitetan izvor i pogledajte račun iz dijela o kumarinu prije nego što cimet uvedete u svakodnevnu rutinu.
Cimetova voda
Cimetova voda se pravi tako što štapić cimeta odstoji u čaši vode najmanje 30 minuta. Limunov sok se dodaje po ukusu, ali dokaza da ta kombinacija pomaže kod mršavljenja nema. Druga varijanta je čaj: štapić ili prah se prelije vrućom vodom i ostavi da odstoji.
Za svakodnevnu upotrebu razumnije je birati cejlonski cimet. Vrijedi znati i da hladna maceracija štapića izvlači manje kumarina nego dugo kuhanje praha, jer se prah popije cijeli.
Med i cimet: odakle fraza “med i cimet su smrtonosni”?
Ako ste to pretražili, niste jedini, i pitanje je sasvim razumno. Odgovor je jednostavniji nego što zvuči: fraza ne dolazi ni iz kakvog upozorenja.
Prije nekoliko godina regionalni portali su objavljivali tekstove pod naslovima tipa “Med i cimet, smrtonosno oružje protiv bolesti”. Bila je to metafora, smrtonosno oružje protiv virusa i visokog šećera. Naslovi se pamte kraće nego što su napisani, pa je u pretragama ostalo samo “med i cimet su smrtonosni”.
Kombinacija meda i cimeta nije smrtonosna. Ali ne liječi ni “14 bolesti”, kako tvrde isti ti tekstovi. Obje krajnosti su netačne, i to je cijela poanta.
Stvarni oprez postoji i svodi se na četiri stavke. Kasija cimet u velikim dnevnim količinama otvara pitanje kumarina, o čemu smo pisali gore. Med je šećer, pa kombinacija koja se nudi “za snižavanje šećera” kod dijabetesa radi upravo suprotno. Med se ne daje djeci mlađoj od godinu dana zbog rizika od infantilnog botulizma, a preporuka je nedvosmislena. I na kraju, ako uzimate lijekove protiv zgrušavanja ili za šećer u krvi, oprez vrijedi za obje namirnice.
Kako koristiti cimet i koliko
Zvanično utvrđena dnevna doza cimeta kao dodatka prehrani ne postoji, i to je pošteno reći umjesto navođenja jedne brojke. Ono što postoji jeste granica izvedena iz kumarina, koja se praktično odnosi na kasiju, i priprema čaja koju je opisala Evropska agencija za lijekove. Tabela ispod sažima uobičajene oblike.
| Oblik | Uobičajena upotreba | Okvirna količina | Na šta paziti |
|---|---|---|---|
| Mljeveni cimet (prah) | začin u hrani i pićima | oko jedna ravna kašičica (2 g) dnevno kao gornja orijentacija | za kasiju je 2 g već na nivou TDI-a za odraslu osobu od 60 kg; za cejlonski ta granica praktično ne ograničava |
| Štapić cimeta | čaj, kuhano vino, kompoti | 1 štapić po šolji ili loncu | daje manje kumarina od praha jer se ne konzumira cijeli; cejlonski se lakše lomi |
| Čaj od cimeta | blage probavne tegobe, topao napitak | 0,5 do 1 g usitnjene kore kao infuzija, do 4 puta dnevno (EMA, odrasli) | bez ljekara ne duže od 2 sedmice, a kod dijareje ne duže od 2 dana; za kasiju vrijedi računica kumarina |
| Kapsule i dodaci prehrani | koncentrovani preparati | prema uputstvu proizvođača | zvanično utvrđena doza ne postoji; provjeriti navodi li deklaracija cejlonski ili kasija cimet |
| Eterično ulje cimeta | difuzor, razrijeđeno na koži | nekoliko kapi u difuzoru | ne uzima se oralno; obavezno razrijediti prije nanošenja na kožu, bez obzira na vrstu |
Kada piti cimet: prije jela, poslije ili prije spavanja?
Ispitivanja koja bi pokazala da doba dana mijenja učinak cimeta ne postoje. Ako ga pijete zbog šećera u krvi, logičnije je uz obrok, jer se razlika i mjeri oko obroka. Uvečer se cimet pije zbog toplog napitka i mirisa, a ne zbog dokazanog djelovanja na san. Ako vam ta navika pomaže da se opustite, to je sasvim dovoljan razlog, samo to nije farmakološki efekat.
Cimet u kuhinji
Cimet poboljšava okus i miris jela, a zanimljivo je i to da pojačava percepciju slatkoće, pa se uz njega ponekad može staviti manje šećera. Sam po sebi nije zaslađivač i ne zamjenjuje ga.
Dodaje se u zobene pahuljice, smoothieje, pečene proizvode, voćne salate, čaj i kafu. Najpoznatija kombinacija je s jabukama, u obliku praha, štapića ili ekstrakta. Odličan je i uz jela od piletine, mljevenog mesa i janjetine, a dobro ide uz povrće poput slatkog krompira, mrkve i zimske bundeve. Klasična zimska upotreba je štapić u kuhanom vinu.
Pri kupovini vrijedi znati koju vrstu uzimate. Kasija ima jači i intenzivniji okus, dok je cejlonski, dakle pravi cimet, blaži i slađi, zbog čega se u finijim desertima često traži baš on. Kasija uz to može sadržavati više kumarina, pa ako cimet koristite svakodnevno i u većim količinama, pogledajte račun iz dijela o kumarinu.
Da bi zadržao svježinu i aromu, cimet čuvajte na tamnom i suhom mjestu, u dobro zatvorenoj staklenoj posudi. Hladnjak nije dobra ideja, jer vlaga koja se skuplja u posudi prahu brže oduzme aromu. Štapići aromu drže duže od praha, pa ako cimet koristite rijetko, uzmite štapiće.
Aromaterapija i miris cimeta
Cimetovo eterično ulje dobiva se destilacijom kore cimetovog stabla. U aromaterapiji se koristi u difuzoru, inhalacijom ili dodavanjem nekoliko kapi u kupku. Miris može doprinijeti osjećaju opuštenosti i ugode, i to je najpoštenije što se o njemu može reći.
Prije upotrebe je važno znati dvije stvari. Cimetovo eterično ulje je vrlo snažno i može izazvati iritaciju kože ili druge negativne reakcije ako se ne koristi pravilno. Ne uzima se oralno, a prije nanošenja na kožu se obavezno razrjeđuje u nosivom ulju. Kod nedoumica se posavjetujte s kvalificiranim aromaterapeutom.
Miris cimeta je topao i slatkast, a dolazi od aromatičnih spojeva u kori. Zbog toga se često koristi u parfemima i drugim mirisnim proizvodima. Kod nas se najviše povezuje s blagdanima poput Božića i Nove godine, kada ulazi u kolače, kompote i kuhano vino. Intenzitet mirisa i okusa zavisi od vrste cimeta.
Nuspojave cimeta
U kulinarskim količinama cimet rijetko izaziva tegobe. Ono što se prijavljuje veže se uglavnom za dva sastojka: za kumarin, koji opterećuje jetru, i za cinamaldehid, koji nadražuje sluznicu i djeluje kao kontaktni alergen.
Tegobe koje se najčešće navode blage su i nespecifične: glavobolja, vrtoglavica, mučnina, dijareja i povraćanje. Alergijske reakcije poput osipa, svrbeža i oticanja rjeđe su, ali postoje.
Dvije skupine ljudi ovdje zaslužuju posebnu pažnju. Ako uzimate lijekove za snižavanje šećera, meta-analize opisuju sniženje glukoze natašte, pa je moguć aditivni efekat i hipoglikemija. Ako uzimate lijekove protiv zgrušavanja, oprez je stvar predostrožnosti, a ne jakih dokaza: podataka je malo, a mehanizam ne ide preko kumarina, kako se često misli. O oboje detaljnije u dijelu o interakcijama.
Umjesto jedne brojke za sve, granicu je preciznije izvesti iz kumarina: za odraslu osobu od 60 kg to je oko 2 g kasija cimeta dnevno, dok kod cejlonskog ta granica praktično ne ograničava upotrebu. Uz to, kvalitetan izvor smanjuje rizik od primjesa i lošeg skladištenja.
Jedno razdvajanje se u ovakvim popisima gotovo uvijek izostavi. Nuspojave vezane za kumarin praktično su pitanje kasija cimeta, jer cejlonski ga sadrži u tragovima. Ista upozorenja se, dakle, ne odnose jednako na obje vrste, iako se tako obično pišu.
Velike količine praha mogu iritirati sluznicu usta i usana, za šta je odgovoran cinamaldehid. Udisanje suhog praha nadražuje disajne puteve i izaziva kašalj, pa igre tipa gutanja kašike cimeta odjednom nisu bezazlene.
Ako se tegobe jave, prekinite unos i javite se ljekaru, posebno ako traju ili se pogoršavaju.
Ko treba biti oprezan: trudnoća, dojenje, djeca i lijekovi
Za većinu odraslih cimet u kulinarskim količinama nije razlog za zabrinutost. Problem nastaje na tri mjesta: kod koncentrovanih dodataka prehrani, kod velikih dnevnih količina kasija cimeta, i kod pojedinih skupina ljudi. Slijedi ko su te skupine.
Cimet u trudnoći
Cimet kao začin u hrani, u uobičajenim kulinarskim količinama, nije razlog za zabrinutost u trudnoći. Kod koncentrovanih preparata je situacija drugačija. Monografija Evropske agencije za lijekove navodi da sigurnost primjene tokom trudnoće i dojenja nije utvrđena i da se, u nedostatku dovoljno podataka, upotreba ne preporučuje. To se odnosi na registrovane oblike, dakle na čaj od usitnjene kore, tinkture i tekuće ekstrakte, a isto vrijedi i za eterično ulje. Ako ste trudni, o dodacima s cimetom odlučite s ljekarom.
Cimet i dojenje
Isto razgraničenje vrijedi i tokom dojenja. Začin u hrani nije problem, dok se koncentrovani preparati ne preporučuju, jer podataka o prelasku sastojaka u majčino mlijeko nema. Ista monografija trudnoću i dojenje tretira zajedno i za oboje navodi da sigurnost nije utvrđena.
Cimet za bebe i malu djecu
Kod djece se cijeli račun mijenja, i to iz jednostavnog razloga: TDI za kumarin se izražava po kilogramu tjelesne mase. Dijete od 15 kg ima četvrtinu granice odrasle osobe od 60 kg. BfR to ilustruje primjerom: dijete te težine dostiže TDI s oko 0,5 g kasija cimeta dnevno, odnosno sa šest sitnih cimetovih kolačića. Zato je razlika između cejlonskog i kasija cimeta kod djece važnija nego kod odraslih.
Registrovani biljni lijek s cimetom se ne preporučuje osobama mlađim od 18 godina, jer odgovarajućih podataka nema.
I još jednom, bez ograđivanja: med se ne daje djeci mlađoj od godinu dana, zbog rizika od infantilnog botulizma.
Cimet i lijekovi: moguće interakcije
Monografija Evropske agencije za lijekove za registrovani preparat navodi da interakcije nisu prijavljene. To ne znači da opreza nema. Koncentrovani dodaci i velike količine praha nisu isto što i registrovani čaj, a djelovanje na glukozu i pritisak koje opisuju gore navedene meta-analize teoretski se može zbrajati s lijekovima koji rade istu stvar.
| Kategorija lijeka | Zašto oprez | Šta učiniti |
|---|---|---|
| Antidijabetici i inzulin | ispitivanja opisuju sniženje glukoze natašte, pa je moguć aditivni efekat i hipoglikemija | češće mjeriti šećer, o dodacima razgovarati s ljekarom |
| Antikoagulansi i antiagregansi, uključujući varfarin | cimet može utjecati na zgrušavanje krvi | ne uvoditi koncentrovane dodatke bez ljekara |
| Lijekovi koji se metaboliziraju u jetri i hepatotoksični lijekovi | kumarin iz kasije dodatno opterećuje jetru | birati cejlonski, izbjegavati velike dnevne količine |
| Antihipertenzivi | opisano je blago sniženje pritiska, pa je moguć aditivni efekat | pratiti pritisak, terapiju ne mijenjati samostalno |
Vrijedi razjasniti i jednu čestu zabunu. Kumarin iz hrane nije isto što i varfarin. Varfarin je sintetski derivat s antikoagulantnim djelovanjem, dok kumarin iz cimeta taj efekat nema, a njegovo je pitanje jetra. Ta dva pojma se u tekstovima o cimetu redovno miješaju.
Ako uzimate bilo koju od navedenih terapija, razgovarajte s ljekarom ili farmaceutom prije nego što počnete uzimati cimet kao dodatak prehrani.
Cimet i jetra
Pitanje “uništava li cimet jetru” zaslužuje mjeren odgovor. Jetreni rizik je vezan za kumarin, dakle za kasija cimet u velikim dnevnim količinama tokom dužeg perioda i za koncentrovane dodatke, a ne za prstohvat u kolaču. U prijavljenim slučajevima jetrene tegobe povlačile su se nakon prestanka unosa. Osobe s postojećim oboljenjem jetre trebaju biti opreznije i dodatke s cimetom uvoditi samo uz ljekara. Ni tvrdnja da cimet uništava jetru ni tvrdnja da rizika nema nisu tačne.
Alergija na cimet
Alergija na cimet postoji, mada nije česta. Najčešće se javlja kao kontaktni dermatitis ili iritacija sluznice usta, a nosilac reakcije je obično cinamaldehid. Simptomi koje treba prepoznati su osip, svrbež i oticanje. Izvor pritom ne mora biti hrana: cimetove arome se nalaze i u pastama za zube, vodicama za usta, žvakaćim gumama i kozmetici. Monografija kao kontraindikaciju navodi preosjetljivost na koru cimeta ili na peruanski balzam.
Često postavljana pitanja
Za šta je dobar cimet?
Najbolje je potkrijepljena tradicionalna upotreba kod blagih grčevitih probavnih tegoba i blage dijareje, koju priznaje monografija Evropske agencije za lijekove. Meta-analize uz to opisuju umjeren efekat na šećer u krvi natašte. Za ostale tvrdnje, uključujući mršavljenje i rak, dokazi su ograničeni ili ih nema.
Koja je razlika između cejlonskog i kasija cimeta?
Cejlonski cimet je Cinnamomum verum, sa Šri Lanke, s tankim slojevitim štapićem i blažim, slađim okusom. Kasija je Cinnamomum cassia, jedan debeo tvrd štapić i oštriji okus. Najvažnija razlika je kumarin: kasija ga sadrži znatno više, cejlonski tek u tragovima.
Koliko cimeta se smije uzimati dnevno?
Granica se izvodi iz podnošljivog dnevnog unosa kumarina, koji EFSA postavlja na 0,1 mg po kilogramu tjelesne mase. Za odraslu osobu od 60 kg to je oko 2 g kasija cimeta dnevno, otprilike jedna ravna kašičica. Za cejlonski cimet ta granica praktično ne ograničava.
Jesu li med i cimet zaista smrtonosni?
Nisu. Fraza potiče iz regionalnih naslova tipa “smrtonosno oružje protiv bolesti”, dakle iz metafore, a ne iz upozorenja. Stvarni oprez se odnosi na kumarin iz kasija cimeta, na šećer iz meda kod dijabetesa, i na pravilo da se med ne daje djeci mlađoj od godinu dana.
Kako se pije cimet?
Najčešće kao čaj od štapića ili praha, ili kao hladno macerirana cimetova voda, u kojoj štapić odstoji u čaši najmanje 30 minuta. Evropska monografija za čaj navodi 0,5 do 1 g usitnjene kore po šolji, do četiri puta dnevno. Nema dokaza da doba dana mijenja učinak.
Pomaže li cimet kod dijabetesa tipa 2?
Meta-analiza iz 2013. godine opisala je sniženje glukoze natašte za oko 24,6 mg/dl, ali bez značajne promjene HbA1c. Cimet zato ne zamjenjuje propisanu terapiju. Uz lijekove za snižavanje šećera moguć je i rizik od hipoglikemije, pa je razgovor s ljekarom obavezan.
Snižava li cimet krvni pritisak?
Dio meta-analiza opisuje sniženje sistolnog pritiska za oko 5,4 mmHg i dijastolnog za oko 2,6 mmHg kod osoba s predijabetesom i dijabetesom tipa 2. Efekat je klinički skroman, a autori sami navode da je za preporuku dostupno premalo studija. Cimet nije zamjena za antihipertenzive.
Pomaže li cimet kod mršavljenja?
Dokazi su slabi i nekonzistentni. Meta-analiza 12 ispitivanja opisala je smanjenje tjelesne mase za oko 1 kg, što je malo, a efekat je posredan, uglavnom preko osjetljivosti na inzulin. Osnova ostaje prehrana i tjelesna aktivnost, a cimet je u najboljem slučaju sitan dodatak.
Može li cimet oštetiti jetru?
Rizik je vezan za kumarin, dakle za kasija cimet u velikim dnevnim količinama tokom dužeg perioda i za koncentrovane dodatke. U prijavljenim slučajevima jetrene tegobe povlačile su se nakon prestanka unosa. Cejlonski cimet sadrži kumarin u tragovima, pa se to upozorenje na njega praktično ne odnosi.
Smije li se cimet koristiti u trudnoći i tokom dojenja?
Kao začin u hrani, u uobičajenim količinama, nije razlog za zabrinutost. Koncentrovani dodaci, jaki čajevi od cimeta i eterično ulje se ne preporučuju, jer monografija Evropske agencije za lijekove navodi da sigurnost tokom trudnoće i dojenja nije utvrđena. Odluku donesite s ljekarom.
Od koje dobi djeca smiju cimet?
Kao začin u hrani, u malim količinama, cimet nije problem. Zbog male tjelesne mase razlika između cejlonskog i kasija cimeta je kod djece važnija nego kod odraslih. Registrovani biljni lijek se ne preporučuje ispod 18 godina, a med se ne daje ispod godinu dana.
Može li cimet izazvati alergijsku reakciju?
Može, najčešće kao kontaktni dermatitis ili iritacija sluznice usta, uz osip, svrbež i oticanje. Nosilac reakcije je obično cinamaldehid. Izvor pritom ne mora biti hrana, jer se cimetove arome nalaze i u pastama za zube, vodicama za usta, žvakaćim gumama i kozmetici.
Zaključak
Cimet nije ni lijek ni otrov. Sve zavisi od tri stvari: koja vrsta, u kojoj količini i ko ga uzima.
Za većinu ljudi koji ga koriste kao začin, cimet je bezbrižan dio kuhinje, a prema evropskoj monografiji i smislena tradicionalna opcija kod blagih probavnih tegoba. Kod šećera u krvi meta-analize opisuju mjerljiv, ali ograničen efekat, koji propisanu terapiju ne zamjenjuje.
Nema smisla očekivati da će cimet donijeti mršavljenje, izliječiti ozbiljnu bolest ili zamijeniti lijekove. Jednako nema smisla uzimati ga svakodnevno u velikim količinama, a da niste provjerili koju vrstu imate kod kuće.
Ako iz cijelog teksta zapamtite jednu stvar, neka to bude razlika između cejlonskog i kasija cimeta. Ona odlučuje sve ostalo.
—
Napomena: sadržaj ovog članka je informativne prirode i ne zamjenjuje savjet ljekara ili farmaceuta. Cimet može stupiti u interakciju s lijekovima za šećer u krvi, lijekovima protiv zgrušavanja i lijekovima koji opterećuju jetru. Ako uzimate terapiju, imate hronično oboljenje jetre, trudni ste, dojite ili planirate cimet davati djetetu, posavjetujte se sa zdravstvenim radnikom prije upotrebe.
